Diljem središta Gospića raste 20-ak jabuka sorte petrovača. To je najranija sorta pitomih jabika stare, prtastare sorte koju današnji voćari zaobilaze. Petrovača ima nešto sitniji plod od modernuh sorti jabuka, deblju koru ploda, otpornija je na sušu i veću vlagu, a prve plodove donosi već koncem mjeseca lipnja i u srpnju.
S obzirom na starost postojećih petrovača u Gospiću, nitko ne zna tko ih je posadio. A one uporno rađaju na radost mnogih. Ovih dana revno ih beru djeca i domaćice. Klinci uživaju u njezinom posebnom okusu i mirisu, dok će vam svaka vrijedna domaćica potvrditi kako ne postoje jabuke koje se po okusu i mirisu pita, kompota i štrudli mogu mjeriti sa skromnom petrovačom.
Ovih ljetnih dana trgovine su opet osvojile krupne sorte jabuka bez okusa i mirisa zbog dugog vremena provedenih u hladnjačama. Krupne su i obično rumenih boja, ali ta „fasada“ ništa ne znači kada su u pitanju osnovne osobine ovog inače vrlo zdravog voća.
Na mnogim privatnim posjedima Like još i danas se mogu naći ove prastare sorte jabuka koje su gotovo svi moderni voćari sasvim zaboravili. To su one jabuke koje smo mi kao klinci ljeti zamatali u novine i držali u sobama gdje su nas dugo opijale svojim dugotrajnim mirisom i hrskavim okusom. Osim petrovača niti jedna druga sorta jabuka nije toliko vezana uz povijest Like. Većina živućih stabala ove sorte stara je po 80-100 godina.
U samom centru Gospića rastu dvije jabuke ove sorte. Skrivene iza tri jumbo plakata proviruju krošnjama kao da žele pokazati svoju nazočnost. Ispod njih je stotine otpalih plodova. Na radost ljui i ptica. Ove gradske jabuke malo tko obrezuje, zalijeva, prska ili se općenito brine o njihovom zdravlju. One ipak uporno rađaju na radost mnogih dokazujući nam kako smo ih prerano odbacili.
GS Press
