U nedjelju, 14. rujna 2025., ogulinska župa Uzvišenja Svetog Križa svečano je proslavila blagdan svoga nebeskog zaštitnika. Središnje koncelebrirano misno slavlje predvodio je gospićko-senjski biskup mons. Marko Medo. Euharistijskom slavlju prethodila je procesija ulicama Ogulina, tijekom koje je biskup nosio relikviju s komadićem Isusova Križa, što je okupljenim vjernicima bio snažan i potresan znak vjere.
Liturgijsko slavlje u župnoj crkvi animirao je župni zbor pod vodstvom Marina Mićunovića, a u asistenciji su sudjelovali bogoslovi i ministranti.
U svojoj homiliji biskup Medo posebno se osvrnuo na duboki smisao blagdana Uzvišenja Svetog Križa. “Ova svetkovina nas vraća u 14. rujna 335. godinu, kada se u Jeruzalemu okupilo izvanredno mnoštvo vjernika radi posvete Bazilike Svetoga groba, koju je obnovio car Konstantin. Tom je prigodom spomenuto i otkriće svetoga Križa, što ga je, prema predaji, pronašla sveta Jelena, majka Konstantinova. Od tada se svake godine u Jeruzalemu slavila ova uspomena: svećenik bi podigao križ i pokazao ga na četiri strane svijeta, označujući time da spasenje koje dolazi s Križa vrijedi za sve ljude. Ovo se slavlje nije zadržalo samo u Jeruzalemu, nego se ubrzo proširilo i na Istok i na Zapad.
Zapitajmo se, braćo i sestre, koji je pravi smisao ovoga blagdana, tako dubokog i tako „skandalozno“ kršćanskoga: križ je, naime, bio sprava sramotne osude, a Krist ga je pretvorio u osudu same smrti i propasti!
U početku, navještaj Krista raspetoga izazivao je snažnu reakciju i podsmijeh. Apostol Pavao to otvoreno kaže: „Židovi znake ištu, Grci mudrost traže, a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost“ (1 Kor 1,22).
U Rimu, na Palatinskom brdu, još se može vidjeti prvi „napisani bogohulni podsmijeh“ protiv Raspetoga. U jednoj prostoriji staroga carskog palatinskog kompleksa sačuvan je grafit, djelo mladoga dvorskog sluge koji se htio narugati svom prijatelju jer je ovaj priznao da je kršćanin. Na crtežu je prikazan mladi kršćanin koji kleči pred Raspetim – ali Raspeti ima glavu magarca! Zašto? Prema tadašnjoj logici mladoga podrugljivca, Bog koji je dopustio da ga razapnu ne vrijedi ništa: to je „magarac“.
A mi, braćo i sestre, u toj istoj slici prepoznajemo dubinu otajstva: Krist je prihvatio slabost, porugu i smrt da bi upravo tu, u ludosti križa, objavio snagu i mudrost Božju. Križ nije znak poraza, nego pobjede; nije sramota, nego slava; nije kraj, nego početak novoga života.
Tako razmišlja onaj tko ne poznaje pravo lice Boga, koje se otkriva upravo na Kristovu križu.
Pokušajmo, dakle, razumjeti smisao križa, da bismo i danas mogli navijestiti Radosnu vijest koju on skriva i istodobno snažno naviješta.
Što je križ?
Križ je objava prave Božje svemoći: Božja je svemoć u Ljubavi, i to do te mjere da možemo reći: Bog je Svemoguća Ljubav. Stoga Bog može činiti samo ono što Ljubav želi i hoće. Kad bi Bog imao neku drugu svemoć – na primjer svemoć gnjeva ili svemoć osvete – ovaj svijet odavno više ne bi postojao, jer bi ga Bog uništio iz gnjeva i osvete!
Gs Press
