U vodenim staništima Nacionalnog parka Plitvička jezera prisutne su dvije autohtone vrste viših (desetoronožnih) rakova: potočni rak (Austropotamobius torrentium) i riječni rak (Astacus astacus). Kako su rakovi važna sastavnica slatkovodnih ekosustava, njihovo stanje služi kao osjetljiv pokazatelj kakvoće voda i stabilnosti bioloških zajednica.
Najveća prijetnja domaćim populacijama dolazi od invazivnih stranih vrsta, uglavnom unešenih sa sjevernoameričkog kontinenta. Te “američke” vrste pokazuju veću agresivnost i plodnost te, ključno, prenose i podnose tip račje kuge – gljivičnog oboljenja smrtonosnog za europske vrste. Zbog neotpornosti potočnog i riječnog raka na taj patogen, u staništima gdje dolazi do kontakta bilježe se masovni pomori.
Kako bi se na vrijeme uočile promjene i spriječile štete, djelatnici Stručne službe Parka u suradnji s Hrvatskim biološkim društvom već godinama provode sustavno praćenje. Istraživanja se provode svake godine i obuhvaćaju procjenu brojnosti populacija, bilježenje smrtnosti autohtonih vrsta, detekciju prisutnosti invazivnih rakova te ciljano testiranje na uzročnike račje kuge. Rezultati ovih mjerenja ključni su za pravodobne mjere zaštite i očuvanje bioraznolikosti Plitvičkih jezera.
Gs Press
